Osvrt na prijevod knjige Veterinary Immunology Principles and Practice ili Izgubljeni u prijevodu

02.06.2013. Novosti

U svesku 1-2/2013. časopisa Hrvatski veterinarski vjesnik objavljena je informacija o izdavanju knjige (sveučilišnog udžbenika) pod naslovom Veterinarska imunologija – načela i primjena, koja je prijevod knjige Veterinary Immunology – Principles and Practice što su je napisali Michael Day i Ronald Schultz. Osvrt na knjigu i njezino predstavljanje napisala je jedna od stručnih urednica prevedene knjige.

U početnom dijelu teksta opisuje svoj prvi susret s originalnom knjigom na engleskom jeziku i povoljne dojmove, a potom primjereno predstavlja ugledne autore. Nažalost već pritom „pada u prvu prevoditeljsku zamku“. Da je za predstavljanje prvoga autora koristila izvornu knjigu, a ne prijevod, sigurno ne bi napisala da profesor Day radi u Zavodu za veterinarsku patologiju, zarazne bolesti i imunologiju budući da se u originalnoj knjizi navodi Division of Veterinary Pathology, Infection and Immunity. To bi prevedeno na hrvatski jezik trebalo glasiti Odjel za veterinarsku patologiju, infekciju i imunost. Gdje su prevoditelji „prepoznali“ zavod i imunologiju nije jasno, a to se osobito odnosi na zarazne bolesti?!

Netko bi mogao reći da je posrijedi prevoditeljska sloboda no smatram to vrlo dvojbenim. Osobito kada je riječ o imenu ustanove, njezinom organizacijskom dijelu ili sličnome. Ne može se, a da je prijevod smislen, ime organizacije United Nations prevesti kao Spojene države iako engleske riječi united i nations imaju i takva značenja. U nazivu navedenom u knjizi, engleske riječi koje su sporno prevedene nemaju pritom značenje onih na hrvatskom jeziku. 

Da pitanje prevodilačke slobode, koja nedvojbeno postoji i mora postojati razjasnimo na početku. Uputno je znati što karakterizira i određuje prijevode, osobito pisane prijevode. Jednostavna definicija kaže: Pisani prijevod je zamjena tekstualnog materijala u jednom jeziku jednakovrijednim tekstualnim materijalom u nekom drugom jeziku, pri čemu se jednakovrijednost uspostavlja između lingvističkih izražajnih sredstava dvaju jezika (1). Druga, još jednostavnija definicija glasi: Translation is the communication of the meaning of a source-language text by means of an equivalent target-language text (2). Obje definicije nedvojbeno ostavljaju dovoljan prostor prevoditeljskoj slobodi jer se prevoditelj leksikom i sintaksom svoga jezika služi kao alatom za vjeran prijenos izvornoga značenja. Istodobno, one ne određuju da pisani prijevod mora biti identičan i potpuno vjeran izvornom tekstu te pratiti svaku njegovu riječ, ali izrazito naglašavaju da prijevod mora biti jednakovrijedan. To znači da mora biti točan i precizan, ne smije se mijenjati izvorni smisao, ne smije se dopisivati, izostavljati izvorne dijelove teksta i na druge mu načine „škoditi“. To se ponajprije odnosi na znanstvene, stručne, udžbeničke, pravne i druge „osjetljive“ tekstove. Upravo o tome je riječ pri hrvatskom izdanju knjige Veterinarska imunologija – načela i primjena. Narušena su temeljna traduktologijska načela i njihova primjena, no krenimo redom.

„Epizoda sa zavodom“ (zapravo Odjelom) profesora Daya tek je detalj s početka knjige, a prevoditeljske „nepodopštine“ se obilno nastavljaju već na šestoj i sedmoj stranici hrvatskoga izdanja knjige. Tamo se nalazi abecedni popis kratica koje se susreću u knjizi i kojima imunologija općenito obiluje, a obrađene su na sljedeći način. Navedena je kratica, njezino značenje na engleskom jeziku (u zagradi) i potom prijevod istoga teksta (značenja) na hrvatskome jeziku. Primjerice: ANA (engl. antinuclear antibody) antinuklearna antitijela.  Već je pri ovom primjeru dvojbeno zašto je riječ antibody prevedena kao antitijelo (što nije netočno), ali se posvuda u tekstu antitijela (antibodies) nazivaju protutijelima (što je ispravnije). Dvojbeno je i zašto se antinuclear antibody (jednina) prevodi u množini? No, to je tek jedan mali i usputni primjer kako su kratice obrađene u prijevodu. U tom poglavlju navedeno je približno 180 kratica, a dvojbenima, međusobno neusklađenima, netočnima, proizvoljnima i manjkavima se može smatrati njih nekoliko desetaka. Odabrani primjeri, također abecednim redom.

BoLA (engl. bovine leucocyte antigen) glavni kompleks molekula tkivne podudarnosti u goveda

Pronađete li istu kraticu u tekstu knjige (str. 67) sigurno ćete primijetiti da tamo kratica BoLA ima potpuno drukčije značenje i glasi: goveđi leukocitni antigen. Ista neusklađenost kratica i njihova značenja odnosi se i na ostale kratice kojima se označavaju: ljudski leukocitni antigeni (HLA), pseći (DLA), mačji (FLA), konjski (ELA), ovčji (OLA) i svinjski leukocitni antigeni (SLA). Za sve se te kratice u njihovom popisu navodi da potječu od leucocyte antigen, a prevode se kao glavni kompleks molekula tkivne podudarnosti, naravno u odgovarajuće biološke vrste.

CTLA-4 (engl. citotoxic T-lymphocyte antigen 4) citotoksični T-limfocitni antigen 4

Pronađete li na stranici 116 istu kraticu vidjeti ćete da tamo znači nešto bitno drukčije tj. antigen 4 citotoksičnih T-limfocita. Što je na kraju citotoksično – antigen ili T-limfociti?

FISS (engl. feline injection site sarcoma) sarkom u mačke nastao na mjestu aplikacije vakcine

Točno je da taj sarkom u mačke najčešće nastaje na mjestu injiciranja cjepiva, ali u kratici i njezinom izvornom značenju vakcina se nigdje ne spominje, tek injekcija.

IBD (engl. inflammatory bowel disease) idiopatska bolest u kojoj nastaje imunoreakcija na vlastiti probavni sustav

Nisam tražio tu kraticu u tekstu, ali mislim da je svakome jasno da je riječ o bolesti koju hrvatski nazivamo upalna bolest crijeva.

PALS (engl. periarteriolar lymphoid sheath) periarterijski limfocitni omotač

Postoji i periarterijski, ali ovdje se u originalu spominje periarteriolski, a između periarteriolskog i periarterijskog postoji primjetna razlika. A da je lymphoid sheath isto što i limfocitni omotač, teško me netko može uvjeriti. Prihvatljiv prijevod kratice PALS (u ovoj prilici) trebao bi biti periarteriolski limfni omotač. Moguće je i periarteriolski limfatični omotač, no limfocitni omotač nipošto.

PTH (engl. parathyrtoid hormone) hormon štitnjače

Znači li to da štitnjača (tireoidea) izlučuje i hormon nuzštitne žlijezde (paratireoidea)?

Kada u početnim stranicama hrvatskoga izdanja knjige ustanovite neusklađenosti i brojne nedostatke prijevoda morate se zapitati kakva je kakvoća prijevoda pojedinih glavnih poglavlja? Naime, kada u ruke uzmete prevedeno izdanje ove imunologije, a poput mene posjedujete izvornu knjigu pa ih možete usporediti, morate ustanoviti da hrvatsko izdanje knjige izgledom ne zaostaje za originalom. Iste brojne kvalitetne fotografije, crteži i tablice razmještene na potpuno isti način, jednaki opseg knjige, kvaliteta papira i tiska, sve je na svome pravome mjestu. Pretpostavljam da je to bio dogovor domaćeg nakladnika koji je otkupio izdavačka prava i uglednog izvornog izdavača (Manson Publishing) i u cijelosti su ispunjene sve tehničke pojedinosti. No kakvoća prijevoda sasvim je druga priča. Zbog toga sam kao drugi naslov ovog osvrta naveo naslov filma Izgubljeni u prijevodu (izvorno Lost in Translation) čiji je scenarij napisala, a film i režirala Sofia Coppola. Osim naslovom, film se i dodatno može povezati s knjigom o kojoj se raspravlja jer se film žanrovski uvrštava u drame s elementima komedije, a i ovaj prijevod ima svoje dramatične i komične značajke.

Priznajem da nisam uspoređivao cjelokupni tekst prijevoda s originalom. Ni približno. To je iznimno zahtjevan posao i nisam ga smatrao svojom obvezom. Zadovoljio sam se „listanjem“ prevedene knjige i kad bi uočio nešto što mi se činilo stručno ili jezično dvojbenim posegnuo bi za izvornim izdanjem i najčešče potvrdio svoje sumnje. Neću spominjati sve one brojne „sitne“ propuste i nedosljednosti koje nalazite na svakoj stranici koju posjetite i usporedite s izvornom. Navesti ću opet tek nekoliko primjera. Za početak ću prepisati iz izvorne knjige samo jednu rečenicu iz poglavlja Antigen-antibody interreaction (str. 28) i njezin prijevod (također sa stranice 28), pa se može lagano usporediti preciznost i točnost prijevoda.

In three dimensions, the VL and VH domains form a cleft or groove, lined by the hypervariable regions of amino acid sequence, into which the epitope slots or, alternatively, these domains flatten out to form a planar area of interaction that permits a larger area of contact with the antigen.

Gledajući trodimenzionalno, domene VL i VH tvore žlijeb hipervarijabilnih dijelova aminokiselinskog slijeda, u koji prilježe epitop, ili su spomenute domene „izravnane“ čineći valovitu plohu koja postaje velika dodirna površina na koju se onda mogu vezati epitopi.

Osim netočnog i nepreciznog prijevoda, potražite li objašnjenje za kratice VL i VH u njihovom popisu (str. 7) vidjet ćete da su tamo navedene kao VH i VL, a i prijevod značenja im je dvojben i neusklađen s bliskim im kraticama CL i CH.

Drugi primjer, koji također upućuje na nerazumijevanje i krivu interpretaciju, nedozvoljeno dodavanje i proizvoljno prevođenje izvornoga teksta nalazi se na stranici 32 u poglavlju Komplement (izvorno The Complement System). Ja bih rekao Sustav komplementa ili Komplementski sustav, no smatrajmo izabrani naslov poglavlja prevoditeljskom slobodom.

Izvorni tekst i prijevod su priloženi, a posebno upozoravam na dio gdje se opisuje lektinski put aktiviranja komplementa pri čijem se objašnjenju u prijevodu spominje i sudjelovanje serinske proteaze MASP-1 (koje u originalu nema!). U početnom dijelu sljedećeg poglavlja (Alternativni put aktivacije komplementa) navodi se da se taj put naziva i properdinski te spominje spoj C3i (H2O) što je oboje također dopisano jer u originalu ne postoji. Usporedbom prijevoda i originala od samo dvadesetak redaka moguće je vidjeti „pouzdanost“ prijevoda i njegovu proizvoljnost. Pri tome je nedvojbeno poremećena jednakovrijednost prijevoda u odnosu na originalni tekst.

Da i vrlo jednostavan izvorni tekst može biti krivo shvaćen pa potom krivo preveden, proizvoljno interpretiran i dopunjen, pokazuje sljedeći primjer. Ponovo prepisujem izvornik i prijevod koji se u obje knjige nalaze na četrdesetoj stranici u početnom dijelu poglavlja Serological Testing odnosno Serološki postupci. Ni ovdje neću ustrajati na tome da testing ipak ne znači isto što i postupci.

A range of serological tests is currently used for diagnosis in veterinary medicine. Many of these are tests used by diagnostic laboratories, but there is a good range of commercially available, simple serological test kits that are designed for in-practice or patient-side use. Serological tests vary in their complexity. Some tests are very simple and based on principles that were first defined over a century ago. Other procedures are only decades old and their increased sophistication generally means that they have greater sensitivity and specificity.

U veterinarskoj dijagnostici zaraznih bolesti koristimo se brojnim serološkim postupcima. Većina njih izvodi se u dijagnostičkim laboratorijima, međutim danas je na tržištu dostupan niz komercijalnih dijagnostičkih testova dizajniranih tako da ih mogu rabiti liječnici/veterinari i sami pacijenti. Izvođenje seroloških postupaka može biti vrlo jednostavno, ali i vrlo složeno. Neki jednostavniji postupci temelje se na načelima postavljenima prije stotinu godina, dok oni stari nekoliko desetljeća zahtijevaju više umijeća zbog složenije izvedbe. Ti su postupci ujedno vrlo osjetljivi i vrlo specifični.

Analiziramo li tih tek nekoliko rečenica zapaziti ćemo da se u izvornom tekstu navodi da se niz seroloških testova upotrebljava u veterinarskoj dijagnostici, dok prijevod spominje samo dijagnostiku zaraznih bolesti. Osim što se u izvornom tekstu nigdje ne spominju zarazne bolesti, prijevod iz serološke dijagnostike „isključuje“ postupke koji se primjenjuju u drugim dijagnostičkim područjima (primjerice: dijagnosticiranje preosjetljivosti ili drugih bolesti s imunosnom osnovom, dijagnosticiranje parazitoza, određivanje krvnih grupa). Danas su takvi testovi vrlo brojni i dijagnostički iznimno korisni. Najsporniji dio druge rečenice prijevoda je navođenje da komercijalne dijagnostičke testove mogu koristiti liječnici/veterinari i sami pacijenti. Nigdje se u izvornoj rečenici ne spominju lječnici/veterinari, a osobito se „pravo na serološku dijagnostiku“ ne daje pacijentima. I ostale tri rečenice prijevoda ne podudaraju se s onima u originalu nego su njihova proizvoljna interpretacija. Nigdje u originalu ne piše da noviji testovi zahtijevaju više umijeća zbog složenije izvedbe kako je protumačeno „increased sophistication“. Povećana sofisticiranost se u izvornom tekstu dovodi u vezu s većom osjetljivošću i specifičnošću tih metoda. To također ne znači da su ti testovi ujedno vrlo osjetljivi i vrlo specifični, kako piše u prijevodu.

Čak su i tekstovi u opisima slika ponekad bitno različiti i „zanemaruju“ pojedine dijelove izvornoga teksta. Samo jedan primjer sa stranice 129 gdje su „preskočene“ čak dvije rečenice. Valjda se prevoditelju činilo da nisu važne.

U originalnom tekstu ispod slike 185 piše: 185 Mycobacterial infection. This section of lung is from a captive sea lion. Within this colony there is a background of mycobacterial infection. The lung displays the classic coalescing granulomas that form during that infection. The type IV immunopathological mechanism evolved to deal with obligate intracellular pathogens such as Mycobacterium spp.

A u prijevodu to glasi ovako: 185. Infekcija bakterijskom vrstom Mycobacterium sp. Na slici se vidi dio pluća morskog lava inficiranog uzročnikom tuberkuloze. Na plućima su vidljive karakteristične granulomatozne promjene koje nastaju pri infekciji ovom bakterijom. Obligatni celularni mikrobi, kao što su Mycobacterium spp., potiču nastanak imunopatoloških mehanizama tipa IV.

Osebujna inovativna „stručna i prevodilačka rješenja“ ostvarena su na brojnim mjestima u hrvatskom izdanju knjige, a kao primjer navodim ona sa stranice 196 iz poglavlja VAKCINE KOJE SADRŽAVAJU SAMO DNA.

U originalu poglavlje ima naslov NAKED DNA VACCINES, a potom slijedi tekst (i u njemu masno otisnuti dijelovi):

The current forefront of vaccine development is that of the naked DNA vaccine. In this instance a gene of interest from the pathogen is inserted into bacterial plasmid that is injected directly into the animal without the need for a carrier organism. The plasmids may be injected by the needle (as current veterinary products) or fired through the epidermis associated with tiny gold particles. The principle of this method involves the plasmids transfecting host cells at the site of injection, particularly APCs (stanice koje predočuju antigen, op. D. H.).

Ponavljam, naslov poglavlja je preveden sa: VAKCINE KOJE SADRŽAVAJU SAMO DNA, a tekst je preveden ovako:

Iznimno su važne i vakcine koje se intenzivno istražuju, a sastoje se samo od DNA (engl. naked DNA vaccine). Gen odgovoran za patogenost izabranog mikroba ugradi se u bakterijski plazmid i izravno aplicira životinji. Te vakcine ne sadržavaju nikakav nosač, a mogu se aplicirati injekcijom ili prikladno zaštićene na sluznicu, odnosno vezati na čestice zlata i aplicirati na kožu kroz koju dospijevaju u organizam. Načelo tog načina vakcinacije temelji se na fagocitozi i prikazivanju antigena.

U ovih tek nekoliko redaka jasno je vidljiva prevoditeljska domišljatost i stručnost „vakcinologa“ koji je ovo preveo. Za pretpostaviti je da je pri prevođenju ovoga poglavlja prvi puta čuo za DNA cjepiva, kako su formulirana, kako „rade“ i kako se primjenjuju, no našao je svoja tumačeja i  odgovore na sva ta pitanja.

DNA cjepiva su svoj izvorni engleski naziv naked DNA vaccines dobile zbog potpuno drugog razloga, a ne zbog toga što sadržavaju samo DNA. Osim toga, niti ta tvrdnja nije utemeljena. Pa u trećoj rečenici koja je navedena spominju se golden particles odnosno čestice zlata. Osim njih DNA cjepiva mogu sadržavati druge dodatke čija je zadaća pripomoći ulaženju DNA u stanice, usmjeriti DNA prema željenim stanicama ili djelovati poput adjuvansa usmjeravajući ili pojačavajući imunosnu reakciju. Da takva cjepiva ne sadrže samo DNA svjedoči i to da se pripravak plazmidne DNA često razrjeđuje fiziološkom otopinom, vodom ili otopinom saharoze. Gdje je „vakcinolog“ u originalu pročitao prikladnu zaštitu pri aplikaciji na sluznicu? Da je DNA cjepivo prikladno zaštićeno, opet ne bi sadržavalo samo DNA, zar ne? Tvrdnja da se takva cjepiva apliciraju na sluznicu i kožu također ne postoji u izvornom tekstu. Ne postoji jer bi bila netočna. Pa jasno je navedeno da se plazmidni pripravak s česticama zlata „upuca“ kroz epidermis. Prevesti rečenicu: The principle of this method involves the plasmids transfecting host cells at the site of injection, particularly APCs. (što su izvorni autori smatrali važnim i istaknuli masnim slovima), sa:  Načelo tog načina vakcinacije temelji se na fagocitozi i prikazivanju antigena (što je i u prijevodu otisnuto masnim slovima) pokazuje da prevoditelj ne barata osnovnim pojmovima iz stanične biologije, imunologije, tehnologije rekombinantne DNA i biologije općenito. Kako se fagocitoza i transfekcija mogu poistovjetiti treba zapitati prevoditelja, možda ćemo naučiti još nešto novo.

 

U osvrtu na hrvatsko izdanje knjige u Hrvatskom veterinarskom vjesniku autorica osvrta osobito pohvalno piše o vrijednim prevoditeljima i njihovom doprinosu u pronalaženju prihvatljivih stručnih izraza. I ovom ću se prigodom suglasiti da je u nas imunološko nazivlje neusklađeno i da postoje ozbiljne poteškoće i nedorečenosti u tom području. No nadam se da autorica u svojim pohvalama nije mislila na „originalna“ rješenja nekih stručnih izraza koje možete naći u prevedenoj knjizi. Ne mogu ni pomisliti da hvali stručne izraze poput: titar antigena, linijski razvoj što je prijevod sintagme lineage development, autogeno cijepljenje pasa, stabilne životinje (kako je prevedeno stabled animals) ili hidroliziranu bjelančevinsku dijetu (izvorno hydrolysed protein diet). Čuo sam za autogeno rezanje i zavarivanje no ovdje nije riječ o zavarivanju (možda o zavaravanju?). Riječ je o pojmu koji u engleskom jeziku glasi autogenous vaccination, ali u hrvatskom treba biti cijepljenje autogenim cjepivom (ili vakcinom). Autogeno cjepivo noviji je izraz za autovakcinu, a podsjećam da cijepljenje autovakcinama nismo nikada nazivali autovakcinacijom nego se govorilo/pisalo o cijepljenju autovakcinom.

Upravo je stranica 172 hrvatskoga izdanja knjige vrhunac praktične traduktologije i „napora“ prevoditelja da budu originalni u pronalaženju prihvatljivih stručnih izraza. Na toj se stranici navode stabilne životinje što je prijevod od stabled animals. Taj izvorni engleski izraz, naravno, ne označava stabilnost životinja nego podrazumijeva stajske životinje, tj. one koje se drže u staji. Ili prevoditelj drži da su stajske životinje stabilne, a one slobodno držane nestabilne? I hidrolizirana bjelančevinska dijeta je „originalna“ inačica onoga što je uobičajeno nazivati prehranom hidroliziranim bjelančevinama. Do sada sam vjerovao da se hidrolizirati mogu samo kompleksni organski spojevi (poput bjelančevina), a sada sam „naučio“ da se hidrolizirati može i dijeta (prehrana). Ova „mala pogreška“ prevoditelja poglavlja Alergija zapravo govori puno više. Upućuje da prevoditelj ne razumije zašto se bjelnčevine kojima se hrane neke preosjetljive životinje hidroliziraju, a ako to ne razumije ne razumije niti čitavo područje preosjetljivosti i alergijskih bolesti.

Svih pet „stručnih izraza“ koje sam naveo (bez bojazni, ima ih još) nisu nevažni izrazi, usputne i zanemarive „nespretnosti i nestručnosti“ prevoditelja. I u originalnoj knjizi i u prijevodu otisnute su masnim slovima („bold“, pa sam ih i ja tako označio) da bi bile uočljive i da bi ih čitatelji lakše upamtili. Prisjetimo se pritom da je riječ o sveučilišnom udžbeniku koji je ponajprije namijenjen studentima. Ti izrazi ne samo da su krivi ili besmisleni, oni mijenjaju smisao rečenica u kojima se nalaze (prisjetimo se jednakovrijednosti!). Blago čitateljima hrvatskoga izdanja, osobito studentima, što će sve „novo“ naučiti!

Pohvale za svoj doprinos kvaliteti štiva (cit. iz HVV) dobili su i recenzenti. Nakon svega spomenutog i dokumentiranog može se zapitati kako je rukopis prijevoda izgledao prije njihovog „doprinosa kvaliteti“ ili da li je taj doprinos uopće postojao? Uloga recenzenata u procesu izdavanja hrvatskog izdanja knjige bila je iznimno važna. Nedvojbeno je da su svi napisali i potpisali pozitivne recenzije jer bez toga udžbenik ne bi dobio privolu Senata Sveučilišta u Zagrebu da knjiga bude prihvaćena kao sveučilišni udžbenik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis). Pri tome im je poseban zadatak, budući da je riječ o prijevodu, bio odgovoriti na dva pitanja sadržana u točki 9. recenzentskog obrasca koja glasi: Ako se radi o prijevodu, očitovanje o prikladnosti izbora originala za navedenu svrhu te procjena stručne, odnosno jezične kvalitete prijevoda.

To je i logično jer profesorima Dayu i Schultzu i njihovoj izvornoj knjizi ne treba nova stručna recenzija, no svakako valja ozbiljno odgovoriti na ova dva presudna pitanja kada je riječ o prijevodu. Ostavimo načas pitanje o prikladnosti izbora originala i zadržimo se pri odgovoru na stručnu i jezičnu kvalitetu prijevoda. Nesporno je da je svo troje recenzenata odgovorilo da je sa stručnog stajališta prijevod primjeren, a jezične kvalitete prijevoda također. Uzme li se u obzir ocjena koju sam iznio, a iznio sam samo dio nedostataka, recenzenti se mogu „braniti“ na četiri načina iako su zapravo samo dva „prikladna“. Budući da ne smiju reći da rukopis nisu pročitali (ako ipak nisu, honorara se pretpostavljam nisu odrekli), a ne smiju reći da nisu imali original za usporedbu (jer ga nisu zatražili). Ostaje im samo reći da su (1) moje primjedbe na stručnost i jezičnu kakvoću prijevoda potpuno neutemeljene ili (2) još jedanput potvrditi da je sve što piše u hrvatskom izdanju stručno i jezično besprijekorno. Moje je uvjerenje da sam iznio utemeljene stručne primjedbe i nedvojbeno dokumentirao tek neke manjkavosti prijevoda pa mi se nažalost čini da recenzentima ne preostaje ništa drugo osim usvrditi da stoji sve što su napisali u recenzijama te da je sve u potpunom skladu s njihovom ekspertnošću, poznavanjem temeljne i kliničke imunologije te poznavanjem engleskoga i hrvatskoga jezika.

Na pitanje o prikladnosti izvorne knjige kao sveučilišnog udžbenika za naše potrebe, koje su recenzenti također bili obvezni odgovoriti, vjerujem da su također odgovorili potvrdno. Moje je mišljenje da se ovdje ipak može izraziti određena rezerva.  Nije ni najmanje sporno da je riječ o kvalitetnoj knjizi na engleskome jeziku i ona je napisana tako da posluži kao učevno štivo koje obuhvaća temeljnu imunologiju i onu kliničku odnosno praktičnu. Upravo iz činjenice da su je napisala dvojica stranaca, koji žive, rade i bave se imunološkom praksom u drukčijim veterinarsko-epidemiološkim okolnostima od naših, predstavlja nedostatak. Navesti ću samo dva primjera.

Na stranici 129 prikazano je dijagnosticiranje tuberkuloze u goveda i u sklopu slike 187. Tuberkulinski test, piše: Na fotografiji je prikazan kožni tuberkulinski test koji provode veterinari u cijelom svijetu. Ostavimo po strani činjenicu da početna rečenica uz istu sliku u engleskom izdanju glasi dosta različito tj. Tuberculin testing of catle remains a major veterinary activity worldwide. Bitno je da je prikazana tuberkulinizacija goveda s dva pripravka tuberkulina (bovnim i avijarnim tuberkulinom). Problem je u tome što ta tvrdnja, odnosno praksa ne vrijedi za dijagnosticiranje tuberkuloze goveda u Republici Hrvatskoj. Kod nas se, naime, obavezna tuberkulinizacija goveda, u skladu s odgovarajućom Naredbom provodi s pomoću bovinog tuberkulina za monotest, a tek se u životinja u kojih se ustanovi sumnjiv ishod reakcije pristupa usporednoj tuberkulinizaciji s oba spomenuta tuberkulina. Postupak je, dakle, bitno drukčiji i neupućenog čitatelja krivo upućuje jer se naša praksa razlikuje od one u zemljama izvornih autora. Ako je negdje postojalo opravdanje za „dopisivanje“, tuberkulinski test je bio vrlo prikladno mjesto za dodatno obrazloženje (kao opaska prevoditelja), no ono je izostalo.

Slična se neusklađenost odnosi na još jednu iznimno važnu bolest, bjesnoću. Razumljivo je da će britanski pisac koji živi i djeluje u zemlji koja je već stotinjak godina slobodna od te opasne virusne zoonoze o njoj i njezinoj imunoprofilaksi pisati na drukčiji način nego li je to u našem podneblju gdje je bjesnoća trajno prisutna i stalna je opasnost životinjama i ljudima.

Druga poteškoća koja za domaćeg čitatelja, posebice studenta, proizlazi iz izvorne knjige, pa onda i iz njezina prijevoda su opet kratice. One su neminovnost svih imunoloških tekstova, no osobito je to naglašeno u uvom udžbeniku. Izvorni autori ih upotrebljavaju iznimno često i to uglavnom na način da se samo pri prvom njezinom navođenju napišu sve riječi od kojih potječu, a to su načelo većinom preuzeli i domaći prevoditelji. Potom se i u udaljenim dijelovima knjige upotrebljavaju samo kratice na engleskom jeziku (npr. IMHA od engl. Immune-mediated Haemolytic Anemia, a hrvatski, imunosno posredovana hemolitička anemija) pa je čitatelj upućen na stalno traženje odgovora u kazalu ili u popisu kratica o kojoj je bolesti riječ. Pogađate već da će mu se pri traženju značenja IMHA u popisu kratica u hrvatskom izdanju knjige dogoditi da nađe drukčije objašnjene od imunosno posredovana hemolitička anemija tj. naći će autoimunosnu hemolitičnu anemiju! Rijetko će tko upamtiti sve kratice od obično tri ili četiri početna slova (koja pritom nisu ista u hrvatskom jeziku za odgovarajuću englesku riječ), za bolesti za koje najčešče nije nikada čuo i nazivi im baš nisu jednostavni. Naravno da osim primjera s IMHA ima i drugih bolesti koje se među kraticama i u tekstu pojedinih poglavlja nazivaju različito.

Nedostatci prijevoda mogli bi se još dodatno navoditi i obrazlagati, no vjerujem da se i na osnovi iznijetoga može ustvrditi da je, nažalost, riječ o iznimno manjkavom i neuspjelom prijevodu vrijedne izvorne knjige. Kada je riječ o prevođenju suglasan sam da je to naporan, težak, ali i vrlo odgovoran posao. Po mojoj ocjeni prevoditelji ga nisu obavili na dobar način, a osobito im treba zamjeriti što su, barem u dijelu prijevoda koji sam usporedio s originalom, djelomice naglašeno obezvrijedili izvorni tekst. Pritom nisu ispunili osnovni zahtjev dobrog pisanog prijevoda – jednakovrijednost prijevoda i izvornoga teskta. Ogromna većina čitatelja hrvatskog izdanja neće biti u prilici usporediti oba izdanja i prosuditi gdje su manjkavosti i netočnosti i tko je i koliko doprinio neusklađenostima, pogrešnim tumačenjima, krivim tvrdnjama i drugim primjetnim nedostatcima. Svojim nestručnim, površnim, proizvoljnim i neusklađenim prijevodom, prevoditelji, a uz njih ponajprije recenzenti, nanijeli su veliku štetu mnogima.  Narušili su ponajprije ugled autora i izdavača izvorne knjige, „podvalili“ su domaćem izdavaču, Sveučilištu u Zagrebu i Veterinarskom fakultetu istog sveučilišta koji su im dali puno povjerenje, a posebice su zakinuti studenti koji su umjesto kvalitetnog udžbenika dobili vrlo nepouzdano i dvojbeno učevno štivo.

Da obezvrjeđivanje izvorne knjige lošim i nestručnim prijevodom može biti ozbiljna stvar i imati ozbiljne posljedice upućuje i rečenica koju prepisujem s početnih stranica originalne knjige, postoji i u hrvatskom izdanju, a u obje knjige glasi: Any person who does any unauthorized act in relation to this publication may be liable to criminal prosecution and civil claims for damages. Ne vjerujem da su ključne osobe uključene u izdavanje hrvatske inačice knjige Veterinary Immunology – Principles and Practice bile ovlaštene „poigrati se“ izvornom publikacijom, ugledom izvornih autora i izdavača, no o tome će odluku donijeti profesori Michael Day i Ronald Schultz odnosno ponajprije Manson Publishing Ltd.

Sve do sada iznijeto u sklopu rasprave o prevođenju sveučilišnih udžbenika nameće osnovno, a zapravo vrlo jednostavno pitanje: Prevoditi ili ne? Ne upuštajući se u široko obrazlaganje ZA ili PROTIV, reći ću vrlo kratko. DA, ali kada je riječ o kapitalnim djelima i kada pisci iz ovako malih akademskih odnosno znanstvenih zajednica poput naše nisu brojčano i stručno dovoljno jaki samostalno kvalitetno obraditi pojedina područja. Ako okolnosti nisu takve smatram da svakako treba nastojati pisati vlastite visokoškolske udžbenike. Sveučilišni nastavnici moraju biti sposobni samostalno napisati kvalitetan sveučilišni udžbenik za kolegij koji predaju, a ne se upuštati u nepotrebne prijevode. Naime, vratimo li se knjizi Veterinary Immunology – Principles and Practice, za nju se može ustvrditi da nije kapitalno djelo i mišljenja sam da je nije trebalo prevoditi. To na određeni način potvrđuje i cijena hrvatskog izdanja knjige koja je 378,00 kuna ili s popustom od 10% 340,00 kuna. Riječ je o knjizi mekanoga uveza i s opsegom od 256 stranica (ne znam zašto u prikazu objavljenom u Hrvatskom veterinarskom vjesniku piše da ima 330 stranica). Izvornu knjigu svojedobno sam preko domaćeg uvoznika platio manje i uz sve dodatne troškove poštarine, marže i sl. cijena je bila 310,00 kuna. Pri tome sam dobio originalnu knjigu, bez „domaćih dodataka“ i „prevoditeljskih poboljšanja“. Potražite li istu izvornu knjigu kod ovlaštenog distributera na Internetu naći ćete je za 40,58 US$ (približno 240,00 kn), uz uključenu dostavu. Zbog ovih činjenica ne znam zašto autorica prikaza u Hrvatskom veterinarskom vjesniku cijenu domaće knjige smatra prihvatljivom.

Logično je zapravo zapitati: Zašto je hrvatsko izdanje knjige najskuplje? Odgovor je vrlo jasan. U cijenu su uključeni i troškovi otkupljenih izdavačkih prava i prema mojoj procjeni „opterećuju“ svaki primjerak knjige sa stotinjak kuna! U današnje vrijeme nije primjereno i takve troškove svaliti na leđa kupca, osobito studenata. I to je razlog mojem mišljenju da je nije trebalo prevoditi i izdavati. No, to je ponajprije bila poslovna odluka domaćeg nakladnika.

Raspravljajući o visokoj cijeni ove knjige ne mogu se ne osvrnuti na njoj blisku „domaću“ knjigu koja je objavljena prošle godine. Riječ je također o sveučilišmom udžbeniku „Veterinarska klinička imunologija“ koju sam napisao u suradnji s još troje autora i čiji su nakladnici bili Hrvatsko mikrobiološko društvo i Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga je formatom nešto veća od Veterinarske imunologije – načela i primjena, uvez je tvrd, opseg joj je 392 stranice (za skoro 150 stranica više ili približno 35%), a kvaliteta papira i tiska jednako dobra. Za studente, cijena joj je 250,00 kuna.

I na kraju, u ovoj tužnoj priči ipak nalazim nešto što me veseli, ohrabruje i potvrđuje da smo početkom godine donijeli dobru odluku kada smo odlučili izraditi elektronički rječnik u kojem će biti obrađeno i imunološko znanstveno i stručno nazivlje. Naime, Hrvatsko društvo za biokemiju i molekularnu biologiju i Hrvatsko mikrobiološko društvo (koje dijelom okuplja i imunologe) ujedinili su snage na financiranju i izradi toga prijeko potrebnoga rječnika. Određeni su i vrlo ambiciozni rokovi za njegovo dovršenje pa će, nadam se, budući pisci i prevoditelji moći naći prikladne sugestije kako s engleskoga prevoditi pojedine stručne izraze. Na taj će način izbjeći barem dio poteškoća koje svi imamo zbog neusklađenog nazivlja u mnogim prirodoslovnim disciplinama, osobito u imunologiji.

 

Izvori citiranih definicija

1. M. Mrčela (2013): Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja (osobno priopćenje).

2. The Oxford Companion to the English Language (1992): N. Bhatia, ur., pp. 1051–1054.

 

 

Danko Hajsig

predsjednik Hrvatskog mikrobiološkog društva                                                                                           

utemeljitelj kolegija Veterinarska imunologija pri Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

autor četiri sveučilišna udžbenika iz područja veterinarske imunologije

 

 

 

 

Dostaviti:            

Sveučilište u Zagrebu

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Medicinska naklada

Hrvatsko mikrobiološko društvo

Hrvatsko imunološko društvo

Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja

Autori originalne knjige (sažeta informacija)

Manson Publishing Ltd., London (sažeta informacija)

Galerija slika


Projekt "U Društvu mikroba"

Osnovna svrha projekta je doprinijeti uvođenju, razvoju i održivosti programa društveno korisnog učenja na fakultetima. Više o projektu

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
Zanimljivosti

17.06.2021. Zanimljivosti
Projekt Virtulab
VIRTULAB je virtualno umrežen znanstveno-istraživački laboratorij za primarne i sekundarne sirovine.
29.03.2021. Novosti Zanimljivosti
Naša članica, prof. dr. sc. Dijana Škorić u podkistu o koronavirusu i cjepivu
Podkist je podcast Zavoda za komunikacijske i svemirske tehnologije (ZKIST) u kojem se razgovara o znanstvenim i tehnološkim temama te temama povezanim sa studiranjem i učenjem. Cilj je u opuštenoj atmosferi približiti najnovija znanstvena istraživanja široj publici, dati studentima širi pogled na to što uče te poslušati savjete starijih kolega o studiranju, radu i napredovanju u profesionalnoj karijeri.
Postani član HMD-a

Cilj Društva je okupljanje mikrobiologa i stručnjaka srodnih struka s ciljem unapređenja svih grana mikrobiologije.

Postani član

Šaljite nam novosti

Novosti i zanimljivosti nam šaljite na urednik@hmd-cms.hr.

Skupovi HMD-a

Power of Viruses 2024

Date: 25-28 September 2024

Venue: Zadar, Croatia

We are honoured and pleased to invite you to the second international symposium “Power of Viruses 2024” to be held at the Hotel Kolovare, Zadar, Croatia, 25-28 September 2024.

Posjeti web stranicu


Arhiva skupova

Ostali skupovi

FEMS Summer School for Postdocs 2024

Date: 2 - 10 September 2024

Venue: Mediterranean Institute for Life Sciences (MedILS) in Split, Croatia


Izdavaštvo

Priručnik za vježbe iz opće mikrobiologije

Ovaj sveučilišni priručnik napisalo je petnaestak autora iz desetak visokoškolskih ustanova iz Zagreba i Rijeke, a sadržaj je podijeljen u petnaest, slikama bogato ilustriranih poglavlja u kojima su opisane i obrađene različite bakteriološke, virološke, mikološke, imunološke i molekularno-biološke metode koje se upotrebljavaju u općoj mikrobiologiji koja se studira na nizu različitih fakulteta i visokih škola.

Naruči Više


Veterinarska imunologija

Radi se o vrhunskoj literaturi za potrebe visokoškolske nastave iz veterinarske imunologije. Knjiga je svojim sadržajem namijenjena prvenstveno studentima, ali i veterinarima u praksi i nastavnicima. 
(Iz recenzije)

Naruči Više